Stabilizacijska snaga uklještenja

Stupanj uklještenja granuliranih materijala s geomrežom ključan je za izvedbu mehanički stabiliziranih slojeva.

Granulirani materijali mogu se ponašati kao tekućine ili krutine - u nezbijenom stanju mogu se izliti i teći; u zbijenom stanju čestice se međusobno zaglave i tvore čvrstu tvar.

Ovaj se fenomen može vidjeti u prirodi, gdje se čestice tla savijaju preko praznine ili mekog mjesta, podupirući gornji materijal, prenoseći teret kroz čvrsto tlo s obje strane. Lučna deformacija tla primjećuje se i između gomila materijala, gdje ista mehanika tla stupa na snagu.

Ground Coffee, epizoda 4: Andrew Lees pojašnjava lučnu deformaciju tla i ponašanje granuliranih materijala koristeći jednostavne principe mehanike tla.

Stabilizacijske geomreže iskorištavaju ovaj "efekt zaglavljenja" kako bi se uklještile s granuliranim materijalom. Kako se granulirani materijal zbija preko geomreže, njegove čestice djelomično prodiru kroz otvore te se obuhvaćaju rebrima geomreže. To tvori mehanički stabilizirani sloj koji je u mogućnosti kontrolirati diferencijalno slijeganje, smanjiti dubine nasipa, zatvoriti slabe naslage i povećati nosivost.

Mehaničko uklještenje je mehanizam kojim geomreža i granulirani materijal međusobno djeluju pod opterećenjem.

Uklještenje pomaže kontrolirati bočno kretanje i dilataciju agregatnih čestica, tako da se stvara visoko učinkoviti kut otpora smicanju. Ovaj se efekt naziva i 'zbijanje', jer uklještenje učinkovito ograničava i zadržava agregatne čestice pod opterećenjem.

Učinkovito uklještenje temelji se na uklapanju granuliranih čestica u otvore geomreža, zbog čega se geomreže proizvode s različitim veličinama otvora. Npr., željeznički balast ima velike čestice. Zbog toga je Tensar stvorio svoju TX190L geomrežu, koja ima najveće otvore u svom dometu.